Naslovna
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN svim muslimanima i muslimankama sa željom da ga provedu u zdravlju, rahatluku i ibadetu!
Onaj koji negira genocid nad Bošnjacima, spreman je počiniti i drugi ako za to dobije priliku, naš je zadatak da više nikada ne dadnemo priliku da to urade
Piše: A. BAJRAMOVIĆ
Došao sam na jezero Perućac da bih se suočio s istinom o svom narodu, time šta mu se događalo u posljednjem stoljeću i da vidim šta su neljudi uradili ljudima samo zato što su bili drugačiji od njih, kazao je tokom jučerašnje posjete istražiteljima Instituta za nestale osobe (INO) BiH reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić.
U pratnji predsjedavajućeg Kolegija direktora INO-a Amora Mašovića reis je obišao nekoliko lokacija na kojima su pronađeni dijelovi skeletnih ostataka iz perioda agresije na BiH te lokaciju na kojoj su smješteni stećci koji su helikopterom OSBiH iz jezera izvučeni na obalu.
Srebrenica je Kafkin cvijet na boku Bosne. Ciničko-sadistička orgija, koja je započela uvođenjem embarga na uvoz oružja kojim bi se napadnuti branili, nastavila odlaganjem vojne intervencije koja bi okončala rat, eskalirala saučesništvom holandskih trupa u srebreničkom masakru, okončava pozivom na smrt bolesnom: okreni se budućnosti
»There is No-One That Will Take Care of You« – Will Oldham
»Ni mrtvi neće biti sigurni od neprijatelja ako pobijedi. A taj neprijatelj nije prestao pobjeđivati«, kaže Benjamin u 6. Povijesno-filozofskoj tezi.
U svom pesimizmu, ova misao nadmašuje čak i onu koja se pripisuje Platonu, a kaže: Samo mrtvi su doživjeli kraj rata. Po Benjaminu, vanredno stanje je permanentno i ne ukida ga čak ni smrt. Naprotiv: mrtvi su ulog u svakom sljedećem sukobu.
Autor: Samir Šestan
Stvarnost je pretvorena u grotesku, u kafkijansko ludilo u kome najodaniji saradnici ratnih zločinaca i kreatora nepojmljivog zla, političke protuhe koje, zarad vlasti, šire govor mržnje i provociraju nove sukobe, kriminalizirani i u nemoral ogrezli vjerski poglavari, medijski reketaši i teroristi, i njima slični, one koji razotkrivaju njihovo licemjerje ili zločinaštvo, skidaju im maske i ukazuju na istinu, optužuju za nanošenje im duševnih boli...
BH DANI - Broj 683 - 15.07.2010
Autor: Aleksandar Hemon
Kad tijela nestanu, sve što ostaje su, u najboljem slučaju, dokumenti
U izdanju New York Timesa od 10. jula može se naći zgodan članak pod nazivom Podaci vezani za balkanske ratove otkriveni u kući osumnjičenog (Data on Balkan Wars Found in Home of Suspect) koji govori o dokumentima nađenim iza lažnog zida u kući Ratka Mladića u slobodarskom Beogradu. U februaru ove godine, veli NYT, srpska je policija u đeneralovu kuću upala oboružana kamerom, koja je u stanju da vidi kroz lamperiju, cigle i armirani beton, k'o da ju je Raša Dabić lično napravio. Dosjetila se srpska murija da nakon godina gledanja na drugu stranu zaviri iza lažnog zida, kad ono tamo đeneralov ratni dnevnik u osamnaest svesaka, sto dvadeset zvučnih snimaka, plus telefonske kartice, kompjuterski štapići, gomile dokumenata. Sve u svemu, nađeno je oko 3.500 stranica sa navodima i podacima o gorivu, naoružanju, municiji i drugim ratnim razbibrigama, kao i naredbama jedinicama Republike Šumske i vojno-strateškim razmišljanja iz razdoblja od 1991. do 1995. Na zvučnim snimcima je đeneral na sastancima ili u telefonskom razgovoru sa šefovima i saradnicima. Kao školovan oficir i dobar domaćin, đeneral je sve to iza lažnog zida pohranio kao zimnicu, za nedajbože.
Eselamu alejkum, pozdravljam vas, dragi gosti i prijatelji!
I apologise to our English-speaking guests for having prepared my presentation only in Bosnian. I’d be happy to talk to you in English after the ceremony.
Iako je ovo tužan povod, lijepo je vidjeti da ste došli da izrazite solidarnost i suosjećanje s nama preživjelim Srebreničankama i Srebreničanima, jer bol i patnja, kao i humanost koju dijelimo, nam pripadaju zajednički.
Moje ime je Šeherzada Gabeljić, dolazim iz Srebrenice, iz grada u kojem sam provela svoje rano djetinjstvo, gdje sam bila tako blizu smrti, a ipak preživjela. Preživjela sam, ali sam u Srebenici izgubila sve: svoje roditelje, svoj dom i svoje djetinjstvo. Često poželim da je to sve bio samo ružan san, ali nažalost Srebrenica je bila i ostala moja okrutna stvarnost, stvarnost koju nijedno dijete niti odrasli nisu očekivali, a kamoli zaslužili.
